Krvni plik može na prvi pogled izgledati zastrašujuće — tamnocrveni ili ljubičasti mehurić ispod kože koji kao da se pojavi niotkuda. Iako su uglavnom bezopasni, krvni plikovi mogu biti neprijatni i ponekad ukazivati na dublji problem. Razumevanje šta su krvni plikovi i kako se neguju može pomoći u pravilnom reagovanju i u prepoznavanju trenutaka kada je potreban lekarski pregled.
Šta je krvni plik?
Krvni plik nastaje kada sitni krvni sudovi (kapilari) ispod kože puknu, dok spoljašnji sloj kože ostaje netaknut. Krv se zadržava ispod površine, formirajući izdignutu, tečnošću ispunjenu promenu crvene, tamnocrvene ili ljubičaste boje — primetno tamnije od običnog, providnog plika.
Krvni plikovi se najčešće pojavljuju na:
-
prstima i dlanovima
-
nožnim prstima i tabanima
-
unutrašnjosti usne duplje (obrazi, jezik, desni)
Najčešći uzroci krvnih plikova
Većina krvnih plikova nastaje usled naglog prignječenja ili ponavljanog trenja, kao što su:
-
prignječenje prsta vratima
-
nošenje uske ili neudobne obuće
-
korišćenje alata ili sportske opreme bez zaštite
-
ponavljajući pokreti koji stvaraju pritisak na kožu
Krvni plikovi u ustima mogu nastati zbog:
-
slučajnog ugriza
-
stomatoloških zahvata
-
oštrih ili loše prilagođenih zubnih proteza ili aparata
U nekim slučajevima, krvni plikovi se lakše javljaju kod osoba koje imaju:
-
tanku ili osetljivu kožu
-
probleme sa cirkulacijom
-
dijabetes
-
određene poremećaje krvi ili zgrušavanja
Simptomi koji se mogu javiti
Krvni plik može izazvati:
-
izdignutu, mehurićastu promenu ispod kože
-
tamnocrvenu, ljubičastu ili skoro crnu boju
-
osetljivost ili bol na pritisak
-
povremeni otok okolnog područja
Većina krvnih plikova nije opasna i prolazi sama od sebe u roku od jedne do dve nedelje.
Da li treba bušiti krvni plik?
U većini slučajeva — ne. Koža koja prekriva krvni plik služi kao prirodna zaštita od infekcije. Bušenje povećava rizik od ulaska bakterija i može usporiti zarastanje.
Ako krvni plik pukne sam od sebe:
-
nežno očistite područje sapunom i vodom
-
nanesite antiseptik
-
prekrijte sterilnim zavojem
-
održavajte područje čistim i suvim
Kako negovati krvni plik kod kuće
Kod nekomplikovanih krvnih plikova:
-
smanjite pritisak ili trenje na to mesto
-
stavite hladnu oblogu 10–15 minuta kako biste smanjili otok
-
održavajte plik čistim i zaštićenim
-
nosite odgovarajuću obuću ili rukavice ako je potrebno
-
izbegavajte agresivne hemikalije i kućne „lekove“ koji mogu iritirati kožu
Krvni plikovi u ustima
Krvni plikovi u usnoj duplji obično brzo zarastaju, ali mogu biti bolni. Ispiranje toplom slanom vodom može pomoći u smanjenju iritacije i održavanju higijene. Treba izbegavati vruću, ljutu ili oštru hranu dok traje zarastanje.
Ako se krvni plikovi u ustima često ponavljaju ili se javljaju bez jasnog razloga, preporučuje se razgovor sa stomatologom ili lekarom.
Kada se obratiti lekaru
Potražite medicinski savet ako:
-
je krvni plik veoma bolan ili se uvećava
-
postoje znaci infekcije (crvenilo, toplota, gnoj, temperatura)
-
se krvni plikovi često pojavljuju bez očiglednog uzroka
-
imate dijabetes, lošu cirkulaciju ili poremećaj zgrušavanja krvi
-
zarastanje traje duže od dve nedelje
U retkim slučajevima, ponavljajući ili neobjašnjivi krvni plikovi mogu biti povezani sa osnovnim zdravstvenim stanjima koja zahtevaju dodatnu procenu.
Da li se krvni plikovi mogu sprečiti?
Rizik se može smanjiti:
-
nošenjem udobne obuće i zaštitnih rukavica
-
korišćenjem zaštite ili obloga na alatima i sportskoj opremi
-
redovnim hidratizovanjem kože kako bi se sprečilo pucanje
-
pravilnim upravljanjem postojećim zdravstvenim stanjima
Krvni plikovi su uglavnom male povrede izazvane pritiskom ili trenjem i najčešće zarastaju sami bez posebnog tretmana. Iako mogu izgledati zabrinjavajuće, u većini slučajeva su bezopasni i kratkotrajni. Obratite pažnju na to gde se pojavljuju, kako nastaju i koliko često se javljaju — to vam može pomoći da procenite da li je dovoljna osnovna nega ili je potrebna lekarska procena.
Kada niste sigurni — naročito ako se krvni plikovi ponavljaju ili sporo zarastaju — uvek je pametno obratiti se zdravstvenom radniku, umesto ignorisanja mogućih signala koje vam telo šalje.

