0
0
Raspad Jugoslavije počeo je onog trenutka kada je Slobodan Milošević, pod sloganom “jaka Srbija- jaka Jugoslavija” počeo zagovarati centralistički koncept uređenja bivše zajedničke države. Dok se gorljivo borio za načelo jedan čovjek-jedan glas, čija bi primjena osigurala dominaciju Srbije nad ostalim republikama i narodima u bivšoj državi, Milošević je preko “jogurt revolucije” i “događanja naroda” preuzimao vlast u federalnim jedinicama, konstituentima SFRJ- Crnoj Gori, Vojvodini i Kosovu. Pozicije na saveznoj razini, u Predsjedništvu SFRJ, iz Crne Gore, i dvije srpske autonomne pokrajine popunjavali su Miloševiću odani kadrovi, poput Sejde Bajramovića s Kosova i Branka Kostića iz Crne Gore. Na isti način Miloševićevi ljudi dobijali su mjesta u “gornjem domu” Skupštine SFRJ- Vijeću republika i pokrajina- kojemu je u BiH pandan Dom naroda.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Po zakonu spojenih posuda odgovor na Miloševićev unitarizam bio je separatizam Slovenije i Hrvatske.
Na vrhuncu krize, četiri dana prije nego što će Slovenija i Hrvatska proglasiti neovisnost, 21. lipnja 1991. u Beograd je stigao američki državni tajnik James Baker, šef američke diplomacije u mandatu Georgea Busha. Nakon 10 sati dramatičnih razgovora sa svim republičkim i saveznim dužnosnicima, Baker je tada izjavio kako Sjedinjene američke države podržavaju “teritorijalni integritet i suverenitet Jugoslavije i protive se jednostranom proglašenju odcepljenja Hrvatske i Slovenije”. I Europska zajednica se uključila u spašavanje Jugoslavije. Nudila je prekoredan prijam SFRJ u svoje članstvo samo da se očuva teritorijalna cjelovitost države. No, sve je bilo uzalud. Milošević je odlučio upotrijebiti silu, zajedničku vojsku JNA, kako bi zaustavio secesionističke republike, a navodno mu je “zeleno svjetlo” za to dao sam Baker.
Ni godinu dana nakon toga američki predsjednik George Bush potpisao je 7. travnja 1992. u Bijeloj kući dokument o priznanju Republike Hrvatske. Osim Hrvatske Amerika je priznala i Sloveniju i druge zemlje nastale raspadom Jugoslaviju.
Trideset godina kasnije Sjedinjene američke države “snažno podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet” zemlje koju mnogi nazivaju “mala Jugoslavija”- Bosne i Hercegovine, američke i europske diplomate vode intezivne razgovore s političarima u BiH, kako bi se pronašlo rješenje za “najveću krizu u BiH” od završetka rata. I to ne šefovi američke i europske diplomacije, već trećerazredni diplomati. Sve se to događa dok najbrojniji narod u zajedničkoj državi nameće, po treći put, Sejdu Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a svoje Hrvate u federalni Dom naroda, kako bi malobrojnije Hrvate majorizirao i nametnuo im unitaristički koncept, a druga federalna jedinica zajedničke države, Republika Srpska, najavljuje povlačenje iz zajedničkih državnih organa kao prvi korak ka odcjepljenju, kako ne bi doživjeli istu sudbinu.
I kao što je Milošević prijetio silom 1989., onima koji bi da “razbijaju Jugoslaviju” (“Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene”), tako danas lider Bošnjaka, sarajevski Milošević, Bakir Izetbegović majoriziranim Hrvatima, umjesto odustajanja od politike podjarmljivanja malobrojnijih, nudi političku eliminaciju iz zajedničke federalne jedinice i onima koji bi da “dijele Bosnu” još otvorenije i izravnije od Miloševića prijeti “tenkovima, puškama i dronovima” i mobilizacijom 200 tisuća vojnika zajedničkih Oružanih snaga BiH.
Onog trenutka kada je Milošević, mimo odluke Predsjedništva SFRJ, upotrijebio JNA da se obračuna sa Hrvatskom i Slovenijom, Hrvatima i Slovencima, zajednička država nepovratno se raspala, kao i zajednička vojska. Isto to dogodit će se s Bosnom i Hercegovinom i njezinom vojskom onog trenutka kada bošnjačko političko vodstvo odluči upotrijebiti silu kako bi se spriječio izlazak RS iz zajedničkih državnih institucija i “obranila Bosna”. Kao što je Milošević poručivao da nema mirnog razdruživanja Jugoslavije, tako sarajevski miloševići danas poručuju da nema mirne disolucije BiH.
Kola su već odavno krenula nizbrdo. Je li ih moguće bar zaustaviti, vratiti nazad? Teško. Naime, kao što nije bilo moguće preokrenuti glavne političke tokove u bivšoj zajedničkoj državi SFRJ unitarizam i separatizam, koji su se međusobno hranili i neminovno vodili raspadu zajedničke države Jugoslavije, tako, čini se, nije moguće, promijeniti identične trendove koje vode raspadu “male Jugoslavije” -Bosne i Hercegovine, čemu svjedočimo već godinama.
I to, izgleda, neće moći zaustaviti i preokrenuti nikakvi strani diplomati; ni američki ni europski, nikakve sankcije, nikakvi “nadležnih državni organi” od kojih se traži da uhapse Dodika, kao što su Miloševićevi “mitingaši” prije 30-tak godina tražili hapšenje Tuđmana i Kučana.
Ali reći će neki; Bosna i Hercegovina je, ipak, američki projekt, oni su 26 godina u taj projekt uložili milijarde maraka i čvrsto stoje iza teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. To svakodnevno ponavljaju. – Ja, i?, da citiramo Bakira Izetbegovića. I Afganistan je bio američki projekat u koji su Amerikanci uložili bilijune dolara, pa kad su shvatili da je to uzaludno proćardan novac i vrijeme, da se stvari nisu pomjerile s mrtve točke, jednostavno su se, preko noći, odlučili povući. Pa zar Amerikanci isto tako nisu “čvrsto stajali” iza teritorijalnog integriteta i suvereniteta Jugoslavije, pa se ta država svejedno raspala, a SAD vrlo brzo priznale novostvorene države.
Još je jedna podudarnost između politike Beograda 90-tih i aktualne politike Sarajeva. Unitarističkom politikama i sotonizacijom drugih naroda beogradski Miloševićev režim pokušao je zagospodariti zajedničkom državom, što se pokazalo kao iluzija. Milošević je agresivnom hegemonističkom politikom zapravo istjerao druge iz Jugoslavije i rasturio zajedničku državu. Htio je vladati Jugoslavijom, pa, kad mu to nije uspjelo, imati pod svojom čizmom “krnju Jugoslaviju”, pa kad ni to nije bilo moguće onda makar u čeličnom zagrljaju zadržati “drugo oko u glavi” – Crnu Goru. Na kraju mu je ostala Srbija, uža Srbija, bez Kosova.
Istom unitarističkom politikom Izetbegović i njegovi hegemonistički politički bliznaci, koji se hvale kako “probosanske snage” ovladavaju zajedničkim državnim institucijama, ne uviđaju da zapravo rasturaju BiH. Rezultat te politike, prije ili kasnije, dovest će do toga da će Bošnjaci, u konačnici, dobiti svoju državu- ali, kao i Milošević, samo tamo gdje je ona realno moguća, na dijelu teritorija gdje su većina, sadašnje zajedničke nam države Bosne i Hercegovine.
Da zaključimo. Previše je sličnosti između onog što se događalo u Jugoslaviji i onog što se događa u BiH da je teško povjerovati da će Bosna i Hercegovina, “mala Jugoslavija” završiti drugačije nego što je završila (velika) Jugoslavija./HMS/
Objava BiH će se raspasti, a Bošnjaci će dobiti svoju državu!? pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
