IPAK ĆEMO IMATI DVA SDP-a: Izbačeni osnivaju svoj klub zastupnika

Ako je postojala i najmanja sumnja, sada je, nakon sjednice Glavnog odbora SDP-a koji je stao uz šefa stranke Peđu Grbina, a koji po svaku cijenu želi iz saborskog Kluba izbaciti četvorku već isključenu iz stranke, posve jasno da SDP čeka završni čin raskola Kluba i novi val čistki. Neobičan je način na koji su se SDP-ovci suočili s krizom, piše Jutarnji list.

Rasprava, a potom i zaključci GO-a, utvrdili su općepoznato: da su svi članovi stranke, vijećnici i zastupnici dužni provoditi odluke koje donose tijeka stranke, da neprovođenje takvih odluka predstavlja osnovu za primjenu stegovnih mjera te da oni kojima je članstvo u SDP-u prestalo ne mogu biti u zastupničkom klubu.

Problem tih zaključaka je u tome što nitko ni ne spori da su članovi dužni djelovati u skladu s politikom stranke. Problem je u tome što ti zaključci i dalje ne rješavaju suštinu spora, koja se više tiče saborskog Poslovnika nego Statuta SDP-a i načina razdruživanja, a on je takav da je nužan vlastoručni potpis i dobrovoljno i uključivanje i ispisivanje. Prema tome, zaključci Glavnog odbora taj spor nisu razriješili, samo su pokazali da su spremni ići do kraja u obračunu s neistomišljenicima.

‘Važna je ideja’

Ili, kako je to obznanio šef SDP-a Peđa Grbin, gotovo da je spremam Klub svesti i na jednog zastupnika: “Nije moj cilj da imamo pet zastupnika, ali od broja je važnija ideja i što zastupamo, kako čuvamo interese građana. Mi ćemo to činiti, pa iako i s jednim zastupnikom.”

Klub je već jednom glasao protiv izbacivanja bivših članova stranke Rajka Ostojića, Nikše Vukasa, Zvane Brumnića i Marine Opačak Bilić, a Domagoj Hajduković, član Predsjedništva, uvjeren je da će, ponovi li se glasanje, ishod biti isti. Brojni SDP-ovci s kojima su novinari razgovarali, koji su tražili da četvorka ostane u Klubu, uvjeravaju da se neće preokrenuti.

Neki od njih to i javno deklariraju i naglašavaju kako Grbina nisu dovodili u pitanje, ali da ne mogu pristati na samoubilačku politiku. Matko Kuzmanić kaže da SDP nije i ne smije biti JNA koja ih tjera na bespogovornu poslušnost. Napominje da je uvijek bio korektan i čuvao javno stranku od sukoba, ali da mu je sada zadnja linija obrane da čuva pravo na vlastiti integritet i ne želi pristati na ad hominem obračune.

Crveni od sramote

Vesna Nađ koja je ljetos za dlaku izmakla izbacivanje smatra da sve ide u tom pravcu da ipak postane bivša SDP-ovka. I dodaje: “Nema šanse da se predomislim.” Domagoj Hajduković u istom tonu govorio je i za N1 – da će se držati svojih načela, bez obzira na posljedice.

Kritičari Peđe Grbina upozoravaju i da se poštivanje Statuta i zastupanje politike SDP-a ne može svesti na obranu pozicije šefa stranke. Davorko Vidović ne sumnja da bi novi saborski klub nakon razlaza sa SDP-om imao 18 članova i hoće li 14 SDP-ovaca ustrajati u svome stavu nego hoće li ih biti i još više.

Vidović krucijalnim problemom smatra “nedostatak ideja, politika, političkog klikera i što se SDP gura, kako je rekao jedan kolega u sljedbu druga Peđe iza koje će ostati pustoš. Jer, nakon obračuna s nama nije teško predvidjeti da počinje borba za nasljednika i daljnje poniranje rejtinga.”

Analitičar Žarko Puhovski ocjenjuje da je SDP nakon sjednice GO “prešao iz faze politike u čistu metafiziku i da sva pitanja oko SDP-a više nisu pitanje stranke, jer su se oni kao stranka raspali, programa nemaju i postali su ruglo demokracije”. SDP se, kaže, bavi pitanjem mogu li isključiti ljude koji nisu članovi, ili može li 14 ljudi isključiti 18. “Ta pitanja su ispod razine pristojne političke rasprave, minimalno potrebne bilo gdje u Europi”, smatra.

Taj sukob se uopće ne može formalizirati, nastavlja Puhovski, većina njih nije u stanju ni prepoznati ideju. Jedino što je ostalo od ljevice kod nas je glasoviti Lenjinov slogan: tko će koga. Klub će se sad sigurno raskoliti, procjenjuje Puhovski i zaključuje: “Pitanje je hoće li od stranke uopće nešto ostati, oni se gube kao socijaldemokratska stranka. Strašno je važan europski kontekst: izbori u Njemačkoj pokazali su da je njemačka kršćanska demokracija ljevija u nekim bitnim pitanjima od hrvatske. Dok SDP raspravlja o sumanutoj temi može li isključiti nečlanove, nije im ostalo ni “s” od socijaldemokracije, a jedino što je kod njih još ostalo crveno je da se čovjek zacrveni od sramote”.