0
0
Iz Hrvatske sam, često poslom idem za Čačak/Valjevo (SRB).
Prije 3 dana idem kući kroz jedno selo i vidim natpis da se prodaje domaći sir.
Stanem, izadju stariji gospodin i gospođa, zamolim ih za 2kg sira malo pitam kako su kako žive oni isto tako mene.. Kad su čuli da sam iz Slavonije i da zbog posla često tu prolazim oni su mi veću količinu sira i nisu htjeli uzeti novce nego su samo rekli da se nadaju da ću im idući put ponjeti malo domaćeg slavonskog kulena.
Idući vikend odlučio sam da im pokažem kakvi smo mi Hrvati. Nazvao sam svoje svoje prijatelji i rekao da mi pošalju domaćeg dalmatinskog pršuta , pa sam im i to ponio. Ne može se riječima opisati kolko su me pozitivno iznenadili.”
BONUS:
Milijarder koji svoju zaradu dijeli s radnicima: “Bez radnika nema ni zarade”
Hamdi Ulukaya, u poslovnom svijetu poznat kao “kralj jogurta”, rodio se u kurdskoj obitelji 26. listopada 1972. godine u Erzincanu, malom selu u Turskoj.
Hamdi se kao mladić doselio u SAD 1994. godine da bi studirao engleski jezik i položio nekoliko poslovnih tečajeva, navodi Wikipedia.
Nakon dolaska u SAD počeo je razmišljati o vlastitom biznisu. Ulukaya je 2005. godine kupio veliku, zapuštenu tvornicu jogurta u središnjem New Yorku.
Razmišljao je kako nazvati tvrtku. Nije mu dugo trebalo: “Ja sam čobanin, zašto ne bih nazvao firmu Chobani, to će Amerikancima egzotično zvučati.”
Bez prethodnog iskustva u poslu s jogurtom, stvorio je carstvo jogurta, Chobani, s objektima u nekoliko država. Amerikanci su ubrzo poludjeli za jogurtima Hamdija Ulukaye. A kako i ne bi kad su napokon, nakon desetljeća trovanja desertom punim šećera i voća, dobili pravi jogurt.
Chobani jogurt
“Chobani” je proglašena za jednu od najinovativnijih kompanija na svijetu.
Oko 30 posto zaposlenika čine izbjeglice i migranti, upravo oni imaju prednost pri zapošljavanju, a prije tri godine Hamdi je objavio da 10% tvrtke, podsjetimo da tvrtka vrijedi najmanje pet milijardi dolara, daje radnicima, kojih je u tom trenutku bilo oko 2000.
“Nije ovo nikakav dar, ja samo ljudima dajem ono što je njihovo, oni su to zaslužili”, rekao je tom prilikom.
Uz sve to, plaće u “Chobaniju” znatno su iznad prosjeka u branši.
“Propala tvrtka koju sam preuzeo nije bila odustala od jogurta, nego od ljudi, digli su od njih ruke kao da ništa ne vrijede.”
“Bio sam strašno ljut na njihovog direktora koji je sjedio tamo negdje u nekakvom tornju, držeći u ruci tablice koje mu pokazuju da mora zatvoriti tvornicu. U tablicama, međutim, nema ljudi, one o ljudima ništa ne govore, u njima nema ni riječi o odgovornosti prema društvu.”
“Žalosno je što se na taj način, uz pomoć nekakvih tablica, mnogi poslovi danas vode. U svakom poslu radnici moraju biti na prvome mjestu jer bez radnika nema ni rada ni zarade, “ navodi Hamdi.
Hamdi Ulukaya je u samo nekoliko godina stvorio poslovno carstvo bez ikakva iskustva u biznisu.
Kada je 2013. bio proglašen poduzetnikom godine, u njegovoj biografiji još uvijek je stajalo da je veći dio života proveo čuvajući ovce.
