“Pad grada je sada sasvim izvjestan. Osjetim to cijelim svojim bićem. Pitanje je koliko ćemo se još uspjeti braniti i samo je pitanje dana kada ćemo krenuti u povlačenje.
Prolazim kroz svoju Novoselsku ulicu. Tu mi je rodna kuća, tu sam odrastao. Iako je moja ulica bila svega kilometar od položaja Turbo voda nisam dugo navraćao. Ne znam što će me unutra zateći.
Lagano otvaram kapiju koja polagano škripi. U trenu me obuzimaju emocije. Gledam razbacane crjepove po dvorištu, pogled mi bježi na moju šljivu koja iako ranjena od gelera i dalje ponosno stoji. Ulazim u kuću i nekako se osjećam kao stranac, mjesecima nisam prespavao u njoj. Stvari u njoj su donekle očuvane. Pogled mi bježi na slike koje i dalje stoje na mjestu gdje smo ih ostavili, pričaju priču o sretnoj obitelji kakva smo bili do prije ovoga prokletoga rata. Glazbena linija koju smo imali u dnevnom boravku i dalje je očuvana te u meni budi neki osjećaj sreće jer me podsjetila na sretne trenutke u kojima se u mojoj kući puštala glazba te je prevladavao smijeh, a ne pucnjava i granate.
Objava STIPO MLINARIĆ o svojoj najvećoj životnoj dilemi: “Trebam li zapaliti rodnu kuću ili ipak ne?” pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.