0
0
„Bilo je i prije mene branitelja u Saboru, ali nisu ostali zapaženi i nije se čuo njihov glas. Da je, ja se ne bih danas bavio politikom”, kaže Stipo Mlinarić – Ćipe, hrvatski branitelj i saborski zastupnik izabran kao kandidat Domovinskog pokreta. Branitelji su u hrvatskoj politici razmjerno rijetki, pa smo porazgovarali s njim o tome što ga je dovelo u političke vode.
„Najveći moj motiv ulaska u politiku je pronalazak nestalih”, kaže Ćipe. „Vidim da se s tim manipulira, i da je vladama, i SDP-ovim i HDZ-ovim, bila zadnja stvar kojom bi se oni bavili”.
Je li to rezultat namjere ili nesposobnosti? „Bojim se da je ovo zadnje”, kaže Mlinarić. „Ne žele sad iskopati ništa, mislim da će to uraditi kad više nikog neće biti briga”. Tražimo još oko 1680 osoba, uključujući srbijanske državljane, a naših branitelja i civila oko 1100. „Tu ne bi trebalo biti nikakvog spora, i oni žele sahraniti svoje mrtve, mrtav vojnik nije više nikom problem, treba mu zapaliti svijeću i sahraniti ga”.
Iz njegovog voda – legendarnog „Turbo voda” s Trpinjske ceste – šestorica su poginula, uključujući njegovog brata koji je odveden kao ranjenik iz vukovarske bolnice i pogubljen, 12 je preživjelo. On sam je završio u logoru: „Prvi put ću reći kod vas u emisiji, saznao sam kako se dogodilo da sve te ljude na Ovčari strijeljaju, to su bili borci, bez da su pokušali pobjeći. Odradili su to profesionalno: To se zove neutralizacija žrtve. Odveli su ljude u hangar i pustili na njih pse rata, polupijane dragovoljce i lokalne četnike, dvoje-troje ljudi je ubijeno od batina odmah u tom hangaru. Navodno su Jean Michela ubili odmah tamo. 6 sati su ih tukli bejzbol palicama i lancima, da bi u ponoć ušla vojna policija i „uzela ih u zaštitu”, rastjerala četnike, počela se zgražati: „Pa što su vam to radili! Sad idete s nama”.
Radilo se o psihološkoj igri kako bi se steklo povjerenje zarobljenika: „Spasitelji” ih ne vode u bolnicu u Novi Sad, već 200 metara dalje gdje ih čekaju isti oni koji su ih tukli, kraj rupe u koju će ih baciti kad ih ubiju. „Zato nitko nije pokušao pobjeći”, kaže Ćipe.
Za razliku od političara u vladi, u kojoj nema ratnika osim Medveda koji je spustio glavu i ne smije ništa, koji nemaju suosjećanja za to, ja mislim da su ti ljudi to zaslužili”, kaže Ćipe o svojoj ambiciji da pronađe sve nestale. Kao i brojni drugi, nakon 9 mjeseci logora – izašao je među zadnjima – i htio je nastaviti sa školovanjem, završiti informatički fakultet, no jednostavno su ga umirovili po kratkom postupku, bez pitanja. „Nisam uspio ništa ni reći, oni su nas potjerali u mirovinu”, kaže Ćipe. „Mislim da je to bilo smišljeno”, kaže. „Rijetki su ostali u sustavu, da ih nisu gurnuli u mirovinu, a kasnije smo se našli na udaru upravo zato jer su nas oni poslali u mirovinu”.
Nakon rata je kao izgnanik bio u hotelu Laguna, no nije se zadržao: Otišao je u podstanare, jer je htio zasnovati obitelj. „Htio sam živjeti normalan, ne prognanički život”, kaže Mlinarić, čiji se stariji sin prije tjedan dana oženio, a mlađi studira.
Od politike i naročito udruga je, kaže, do izbora u Sabor bježao: „Udruge nisu tu da bi služile braniteljima, već da bi ih ona preko njih kontrolirala”, tvrdi. „Udruge su štitile interese uskog kruga ljudi”.
Kaže da će iz politike otići, za godinu, dvije: „Saborska mi fotelja ne znači ništa, to nije moj svijet. Ja imam svoj cilj, želim ih razdrmati da pokušaju pronaći nestale, da naplate ratnu odštetu, da ostane zapisano u povijesti tko je agresor, a tko žrtva. Mi ćemo to svojoj djeci ostaviti nerazjašnjeno!”
Stipe se osvrnuo i na to kako je saznao da je „ustaša”, o čemu je svojevremeno napisao zapažen tekst: „Puno se ljudi našlo u tome”, kaće Ćipe. „To da ste ustaša je strašna optužba, ali taj put nije bila izrečena meni”, kaže. „Potukla su se djeca od osam ili devet godina, Siniša Vučković i Čučković, sjećam se prezimena i danas, jedan je drugom rekao da mu je tata bio ustaša, a tata mu je bio umro, zakrvili su se i to je došlo do ravnatelja”, priča Ćipe. Da je bio jedan Hrvat… no ja sam tada mislio, kakva je to riječ „ustaša”, ali ta etiketa me prati, preko JNA, od bezbednjaka…
„Ali ta etiketa vas opet prati u Saboru, i to od nekih ljudi koji su u ratu bili na drugoj strani?”
„A što da vam kažem, kad je to istina. Imamo tri saborska zastupnika SDSS-a: Dragani Jeckov je tata poginuo u Negoslavcima kao pripadnik „teritorijalne obrane RSK”, dakle kao četnik, brat Milorada Pupovca se borio na drugoj strani a on kaže da nije osramotio obitelj – što mu to znači? Pa bio je u krajinskoj vojsci! Od ove male Šiprage iz Knina, otac nemoguće da se nije borio jer je mobilizacija bila proglašena za cijelu „Krajinu”, od 18 do 65 godina… Od tri zastupnika SDSS-a, troje imaju veze s krajinskom vojskom, pa jasno da gledaju na mene kao na… (muk)
„Ustašu?”
„Pa, to nisu izgovorili na glas, i vjerojatno neće izgovoriti na glas, ali neka oni misle što hoće. Ja znam tko sam i što sam”
„Mi imamo puno apsurda gdje se ljudi koji su bili u ratu moraju stalno ispričavati da nisu ratni zločinci, a s druge strane u Saboru sjede ljudi s druge strane od kojih nitko ne očekuje opravdavanje gdje su oni bili, gdje su roditelji bili…”
„Postavio sam pitanje Borisu Miloševiću, potpredsjedniku vlade, mladom čovjeku odraslom u Šibeniku, recite mi je li rat bio agresija ili građanski rat? Nije mi dao odgovor. Ima snimka, tko želi vidjeti.
Stanimirović, ratni gradonačelnik Vukovara nakon pada grada, danas koristi saborsku mirovinu. Dok je bio gradonačelnik preimenovao je ulicu Stjepana Radića u ulicu Gavrila Principa, njegovog ubojice. Danas je uvaženi bivši zastupnik, s mirovinom od 12 tisuća kuna, a branitelj, ako nije bio ranjen, danas možda ima 2.000 kuna.”
Vukovar je i dalje složeno mjesto?
„Jest jer je politika to napravila. Odvojene škole! Gledao sam udžbenike svojih prijatelja Srba u Vukovaru, njima je udžbenik matematike na ćirilici! Djeca u prvom razredu uče srpski, hrvatski, engleski, njemački! Mora znati ćirilicu, latinicu… Pa to djetetu stvara zbrku!
Ja bih upotrijebio i jaču riječ od segregacije, odgajaju se generacije koje može za 20, 30 godina podići netko poput Vučića. Odgajani su u tom duhu, u školi o Hrvatskoj ne uče baš ništa do kraja osmog razreda. Potpuno se obilazi Domovinski rat. Djeca moraju učiti jednu povijest jer ne postoje dvije.”
Smatra i da je potpuni promašaj ukidanje vojnog roka u Hrvatskoj, kojeg imaju i zemlje poput Austrije. Osim toga, smatra da gdje žive Srbi, trebaju odslužiti hrvatsku vojsku da znaju gdje su i gdje pripadaju.
Vukovar je okružen prstenom sela nastanjenih gotovo potpuno srpskim stanovništvom, Trpinja, Negoslavci, Bobota, Borovo selo… ja uvijek kažem, „u Slavoniji krovovi govore. U njihovim selima je stari crijep, jer kuće nisu bile porušene, u hrvatskim je novi… i još jedna stvar, antene puno govore, njihove su okrenute prema Srbiji”
„Mislite li da kao zastupnik možete nešto učiniti ili će to društvo i dalje ostati segregirano?”
„Ja im neću dati mira, svojim ponavljanjem jednog te istog. Gdje budem mogao, pokušat ću nametnuti te teme dok se ne pronađu nestali i ne pokrene pitanje ratne odštete.”
Ima li izgleda za ratne odštete?
„To nije stvar novca. Ja i da dobijem odštetu kao logoraš, dat ću je u humanitarne svrhe za bolesnu djecu. Prekrvavo sam ga zaradio da bih ga potrošio”
Na pitanje je li došlo do revizije povijesti, kaže da smatra da su branitelji svjesni, da ako se to ne raščisti, da će se rat ponoviti našim unucima. Srpske se pretenzije ponavljaju, Srbi sebe vide kao žrtvu, je li to greška naše države?
„Pustimo i branitelje, država nije raščistila krucijalne stvari. Ovih dana u Crnoj Gori svi vide ponavljanje scenarija iz devedesetih…”
– Da ste to rekli prije deset godina bili biste huškač i ekstremni desničar. Danas je to bolno očito, no jesu li stvari otišle predaleko da bi se bezbolno spriječile?
„Oko Knina se to ne može ponoviti, ali u istočnoj Slavoniji taj scenarij možete preslikati u tri dana. Znam kako tamo razmišljaju, nikad tamo nećete vidjeti zastavu na 5. kolovoza. Takve ljude Vučić, ili tko će doći poslije njega, zapali za tri dana”, kaže Ćipe.
Branitelji, kaže, vide opasnost da se to može dogoditi budućim generacijama. Zato smatra da je bitno pokrenuti pitanje ratne odštete: „Kao Njemačka, plaćala je ratnu odštetu”, kaže.
„Imamo u Hrvatskoj paradoks, da ljudi poput Hrastova moraju platiti milijune odštete obiteljima svojih žrtava iz Srbije. Pa što je taj iz Srbije radio na mostu? Što je on tražio tamo?”
No, kaže, Hrvatska po tom pitanju, plaćanja odštete hrvatskim žrtvama, ne radi ništa. Država, smatra, ponižava logoraše time što im je dala novac da privatno tuže Republiku Srbiju jer gube tužbe, a moraju na kraju sami platiti sudske troškove! „Ponižavate žrtvu time da nakon 30 godina sama u tužbu protiv Srbije”, kaže.
Podsjeća da bi to država trebala raditi, i da je Crna Gora isplatila nagodbom novac logorašima, prema bilateralnom dogovoru. „Ne mora to biti velik iznos, ali je bitno da se zna tko je agresor”, kaže Ćipe.
„Meni ta stolica u Saboru ne znači ništa, ti ljudi mi ne znače ništa, kad budem osjetio da ne mogu ništa neću se više klatiti po Saboru za plaću”, zaključuje Ćipe. „Meni je cilj pokrenuti neke stvari, a ne biti u politici”, zaključuje.
Država, kaže, mora imati poštovanja sama prema sebi, a time bi sazrijelo i srbijansko društvo.
Objava EKSKLUZIVNO – STIPO MLINARIĆ ĆIPE: “Neću im dati mira dok se ne pronađu svi nestali” pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
