Na konstataciju da je trenutačno ogroman pritisak na proizvođačke cijenei upit prijeti li nam hiperinflacija, Vujčić je odgovorio:
”Sve aktualne projekcije, a riječ je o projekcijama širokog kruga analitičara, središnjih banaka i međunarodnih financijskih institucija, očekuju zadržavanje inflacije potrošačkih cijena u EU-u u narednoj godini na razini ovogodišnjeg prosjeka od blago iznad dva posto ili njezino spuštanje. Vrlo slično govore i inflacijska očekivanja tržišnih sudionika i poslovnih subjekata. Naravno, neizvjesnost je i dalje snažno izražena.
Hiperinflacija sigurno ne prijeti…
Sve te projekcije počivaju na pretpostavkama stabilizacije cijena energenata i sirovina pa se svi slažu kako postoji znatan rizik da bi inflacija mogla nešto nadmašiti očekivanja. No, ako se inflatorni pritisci pokažu tvrdokornijima nego što se to trenutačno očekuje, odnosno ako se ocijeni da bi inflacija u srednjem roku mogla značajnije nadmašiti ciljanu razinu od dva posto, ESB ima jasan mandat i primjerene instrumente kojima može reagirati na te pritiske. Za nas je bitno što radi ESB zbog procesa uvođenja eura kao i činjenice da inflacija u Hrvatskoj i sada jako ovisi o kretanjima u europodručju. Dakle, hiperinflacija sasvim sigurno ne prijeti. Ali zato se ne može potpuno isključiti mogućnost nešto brže normalizacije monetarne politike u odnosu na trenutna očekivanja”.
Na pitanje što protiv inflacije može učiniti Vlada, odnosno, zašto ne smanjuje trošarine ili PDV, primjerice na hranu, guverner je rekao:
”Istina je da inflacija povećava fiskalne prihode, ali nemojmo zaboraviti da jednako tako djeluje i na povećanje rashoda. Poskupljuju dobra i usluge koje država nabavlja, jačaju pritisci na rast plaća, a povećavaju se i mirovine koje su izravno indeksirane na inflaciju. Također, znatno su poskupjeli i materijali koji se koriste za obnovu kao i za izgradnju javne infrastrukture.
Vezano uz moguću fiskalnu intervenciju, valja uvijek imati na umu da znatan dio smanjenja poreza ili trošarina neće nužno otići onima koji su najpotrebitiji. Primjerice, umirovljenici i nezaposleni u manjem postotku posjeduju osobna vozila od zaposlenih. Stoga, valja pažljivo odvagnuti između smanjenje poreza i izravnih transfera najugroženijima koje uvode neke europske zemlje vezano na rast cijena grijanja i električne energije”.
Euro diže standard
No, hoće li euro, kada ga uvedemo, stvoriti dodatni pritisak na skupoću, odnosno, kako će građani sve to izdržati?
”Euro neće utjecati na rast cijena koji bi narušio životni standard građana. Tu straha nema. Pad životnog standarda zbog uvođenja eura se nije dogodio ni u jednoj novoj članici koja je euro uvodila u proteklih petnaestak godina. Iskustvo tih zemalja pokazuje da su se cijene kod njih vrlo blago i jednokratno povećale zbog samog uvođenja eura, i to za u prosjeku svega 0,23 postotna boda godišnje. To je bila posljedica zaokruživanja cijena prilikom konverzije cijena iz nacionalne valute u euro, te takvo povećanje cijena nije utjecalo na životni standard građana.
Osim toga, u tim zemljama ako se gleda odnos kumulativnog rasta cijena i plaća od uvođenja eura do danas, kumulativni rast plaća je bio daleko brži, što znači da je životni standard rastao. Primjerice, u Sloveniji su plaće u tom razdoblju kumulativno rasle 48 posto, dok su cijene rasle svega 26 posto. Konačno, apsolutni dokaz da je euro unaprijedio životni standard građana u tim zemljama je podrška građana euru, koja iznosi 70 i više posto. Da je kojim slučajem bilo suprotno, ta podrška euru zasigurno ne bi bila ni približno tako visoka”.
Na pitanje o tome kako se spekulira da će, kada uđemo u eurozonu, porasti plaće i životni standard, ali kako to, temeljem čega, s obzirom na nisku produktivnost, te slabu i nedovoljno konkurentnu proizvodnju? Bi li se, s obzirom na to, moglo dogoditi upravo suprotno?
”Kod uvođenja eura doista nema automatizma, plaće će i dalje ponajviše ovisiti o rastu produktivnosti. A ta produktivnost ovisi o našoj štedljivosti i načinu ulaganja te štednje, našem vlastitom trudu i dovitljivosti, količini i kvaliteti rada koji ulažemo. Ovisi i o poboljšavanju uvjeta poslovanja i povećanju efikasnosti i boljem funkcioniranju javnih servisa. Uvođenje eura neće zajamčiti uspjeh, ali zadržavanje kune sigurno nam neće pomoći.
Euro će otkloniti neke od troškova i rizika s kojima se tvrtke svakodnevno susreću u poslovanju. Financijske uštede kao i uštede na vremenu zaposlenih koji neće više morati razmišljati ili se osiguravati od valutnog rizika – smanjenje troškova konverzije omogućit će tvrtkama da se više koncentriraju na ono što rade najbolje. A upravo bi to moglo pridonijeti rastu produktivnosti i plaća”.
Nekretninski balon
Kao jedan od ključnih rizika navodite balon na tržištu nekretnina. Kupuje se u kešu, ali sve više i iz kredita. Koliko je to rizično i kolika je šansa da sve skupa ‘pukne’?
”Nekretninski balon još je uvijek u razmjerno ranoj fazi nastanka. Cijene stambenih nekretnina tek su nedavno nadmašile razinu iz 2008. godine i još uvijek su blago iznad razina koje su utemeljene na ekonomskim fundamentima. Ali stupanj precijenjenosti se povećao u pandemiji i nastavlja rasti. U mjeri u kojoj se kupovine financiraju kreditima, HNB može djelovati kroz regulaciju uvjeta odobravanja kredita. Razborite politike kreditiranja važne su jer pridonose stabilnosti tržišta i financijskog sustava kao i zaštiti samih dužnika čak i ako ne mogu same zaustaviti napuhivanje cjenovnog balona.
Velik dio ovog razgovora posvećen je inflaciji i očekivanjima u pogledu rasta kamatnih stopa. Taj će preokret najvjerojatnije biti polagan, ali ne može se potpuno isključiti mogućnost da stope rastu brže. Stoga i dužnici s dugoročnim kreditima odobrenima uz varijabilne kamatne stope trebaju biti spremni za još uvijek ipak malo vjerojatan scenarij da im u kratkom roku rate kredita porastu za 10 ili čak 20 posto”.
Objava GUVERNER VUJČIĆ UPOZORAVA: ‘Rate kredita u Hrvatskoj mogle bi porasti i za 20 posto’! pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
