O Jugoslaviji i Titu
Sedamdesetih godina Montgomery dolazi u Jugoslaviju po prvi put. Za svoj dolazak pripremao se temeljito čitajući mnogo knjiga – nažalost, samo američkih. S vremenom je ustanovio kako te knjige bile nedovoljne za situaciju i okolinu u kojoj se našao.
– Problem je bio u hladnom ratu koji je sve prožimao. Tito je bio pravi čovjek na pravom mjestu u pravo vrijeme za Jugoslaviju. Činio je dovoljno toga da ugodi Sovjetskom Savezu – primjerice, bio je diktator. Istodobno, dopuštao je običnim ljudima više slobode – npr. slobodu da putuju i ostalo, čime je ugađao nama. Iz naše perspektive, to je u Istočnoj Europi izazivalo potencijalni razdor kad su vidjeli koliko je Jugoslavenima bolje nego njima. Stoga nismo ničime željeli uzrujati Tita. On je jasno dao do znanja da ne smijemo ostvarivati nikakav kontakt s tzv. disidentima i sličnima. To nas je dovelo u čudan položaj – bili smo ondje kao diplomati, ali nismo imali gotovo nikakav kontakt s dužnosnicima, osim na službenim sastancima, rekao je i dodao kako su pokušavali ugoditi Titu, a sve knjige koje su čitali su odražavale mnogo optimističniji i pozitivniji, blaži opis Tita nego što je on to zavrijedio.
– Kad sam došao, znao sam da situacija nije onakva kakvom se opisuje, napomenuo je.
Kaže kako se takvi nesporazumi događaju jer su Amerikanci od početka svoje povijesti imali drugačiju percepciju i razumijevanje sredine u kojoj se nalaze.
– Od našeg osnutka doseljenike smo dočekivali raširenih ruku, i jako smo se trudili da se osjećaju dobrodošlo. I unatoč manjkavostima i problemima, ako prosječnom Amerikancu kažete da ste američki građanin, nije važno odakle ste došli, koje ste boje kože, vjere, bilo što. Prihvaćaju vas. To je naša vjera – da je prošlost prošla, danas ste Amerikanac. Taj mentalitet znači da se ne osvrćete, nego gledate prema naprijed. A to je suprotno od onoga što se zbiva u drugim dijelovima svijeta, smatra Montgomery.
Za raspad Jugoslavije kaže kako se rat možda mogao spriječiti prije nego što je počeo. Naime, kaže kako su Amerikanci imali CIA-ine izvještaje od 2 godine ranije, koji su točno predvidjeli što će se dogoditi ako se Jugoslavija raspadne.
– Znali smo što će se dogoditi, svijet je znao što će se dogoditi. A ipak, nitko u SAD-u, u EU-u, ama baš nitko nije bio voljan unaprijed osigurati postrojbe i reći: Ako se želite razići, to će se obaviti ovako, i to mirno, inače će nastupiti naše postrojbe. Nitko nije bio voljan učiniti to. Mislim da su se samo tada možda mogla spriječiti kasnija zbivanja, rekao je Montgomery.
O Balkanu
Kaže kako se boji da bi na Balkanu moglo biti novih sukoba, s obzirom da nijedan od problema u balkanskim zemljama nije riješen.
– A problem je što to više ne privlači pozornost svijeta. Mislim da je devedesetih ovo bilo glavno mjesto u svijetu na koje su naši čelnici usmjeravali pozornost. Danas više nije tako, a ne vjerujem da te države same mogu riješiti pitanja koja ih muče. Na svim su stranama osjećaji tako uzburkani da ne vidim rješenja, istaknuo je i dodao kako je unatoč svemu tome, zajedno sa svojom suprugom, odabrao živjeti na ovom području.
– Ne znam zašto, ali u krvi mi je. Sjećam se, do današnjeg dana svoje prve diplomatske misije. Probudio sam se dok je brod pristajao u Dubrovnik i jednostavno sam se zaljubio u taj grad, nisam mogao vjerovati. Meni kao Amerikancu koji nije putovao taj je prizor bio fantastičan i nisam ga zaboravio. Godinama poslije, kad sam se vratio kao veleposlanik, odlučio sam sa suprugom da ćemo se ovdje umiroviti – tako smo kupili kuću u Cavtatu. Balkan mi je u krvi, shvaćam ovdašnje stanovnike i njihove nacionalne osjećaje, uvjeren je Montgomery.
Istaknuo je i kako smatra da Europska Unija ne pruža pomoć i potporu kakvu bi trebala za cijelu balkansku regiju.
– Mislim da ovdje ljudi na neki način kaskaju za drugim zemljama Europe u svojim stajalištima. Ne treba zaboraviti da su Njemačka i Francuska stoljećima ratovale i tek su nakon Drugog svjetskog rata prestale. To će se dogoditi i ovoj regiji, ali trebat će vremena. Ipak, što je najvažnije za to će biti potrebna pomoć prije svega Europske unije, jer ova regija ne može uspjeti sama. Treba punu potporu Zapada, SAD-a i EU-a kako bi se s vremenom zbile te promjene, kaže.
O NATO-u
Montgomery smatra kako je primanje baltičkih zemalja u NATO bila greška, kao i nuđenje članstva Gruziji i Ukrajini.
– Temeljna koncepcija NATO-a počiva na tome da je napad na jednu članicu napad na sve njih. Moramo se malo vratiti u prošlost – Sovjetski Savez i Istočni blok bili su stvarna prijetnja 50-ih, 60-ih i 70-ih. Bila je to vrlo ozbiljna prijetnja koju smo svi ozbiljno shvaćali i usredotočili smo se na to. Zbog toga smo uskladili napore, u NATO-u i svemu ostalom. Raspadom Sovjetskog Saveza dobar dio tog straha je minuo. Današnja Rusija uopće nema vojnu moć kakvu je nekoć imala. I dalje je to opasna zemlja, ali nije više tolika prijetnja. A budući da nije prijetnja, države članice EU-a nisu toliko spremne na neke postupke kao što su bile prije. Biti će teže privoljeti saveznike NATO-a na bilo kakve operacije izvan teritorija članica – možda je NATO kao koncepcija nažalost odradio svoje. No izazov pred EU-om je sljedeći – ako ne žele američko vodstvo i ako ne žele podupirati SAD u našim djelatnostima, morat će stvoriti vlastitu vojsku, a dosad nisu bili voljni uložiti resurse u to. Čak i kad bi to mogli, nije sigurno bi li se ikad uspjeli dogovoriti i išta poduzeti. To je prava nesreća, navodi Montgomery.
O SAD-u
Komentirao je i trenutnu situaciju u SAD-u, za koju kaže kako nije dobra.
– Danas ne bih mogao biti diplomat jer više ne vjerujem da je američki način nužno ispravan i da je naš demokratski sustav ispravan za svijet. Ne mogu to reći. Postoje dvije Amerike koje su podijeljenje gotovo popola. Podijeljene su oko osam ili devet pitanja koja na obje strane izazivaju duboku ostrašćenost i gnjev. Sad ću izjaviti nešto krajnje nediplomatski – volio bih da svi republikanci koji se protive bilo kakvoj kontroli oružja, pobačaju, napretku žena u vojsci i drugim područjima, napretku homoseksualaca – volio bih povesti sve te ljude, izgraditi golemi vremenski stroj, sve ih u njega ubaciti i poslati ih natrag u 1950. Bili bi jako sretni u Americi 1950., kad to uopće nisu bili problemi. Šalim se, ali činjenica je da se pola Amerike nasmrt boji budućnosti u mnogim područjima. Imamo laptope, računala, pametne telefone, novu tehnologiju…mladi to razumiju, stariji ne. Klimatske su promjene stvaran problem kojim se moramo pozabaviti. Istodobno, u SAD-u se gradi više domova na mjestima podložnima poplavama nego na drugim područjima, zato što postoji otpor prema prihvaćanju da je prijetnja stvarna. Te dvije Amerike koče nas da išta poduzmemo. Postoji potpuni zastoj u vezi s gotovo svim mogućim pitanjima, istaknuo je Montgomery i dodao kako strahuje za demokraciju, i to ne samo američku, već u cijelom svijetu.
– To se događa u mnogim državama. U jednom trenutku ljudima će dojaditi sustav koji ne funkcionira i tražit će snažnije autokratski sustav – u tome se krije opasnost. To su zbivanja od kojih strahujem u SAD-u i nekim drugim državama. Okrenut će se Kini i zaključiti da ondje stvari dobro funkcioniraju, rekao je.
O Hrvatskoj
Što se tiče Hrvatske, Montgomery smatra kako je Hrvatska učinila mnogo dobrih stvari, a posebno se osvrnuo na turizam.
– Rekao bih samo, uz dužno poštovanje, da je turizam dvosjekli mač. S jedne strane Hrvatskoj donosi golem novac, no s druge strane nema poticaja, ljute potrebe da se razvijaju drugi sektori. Ti se sektori ne razvijaju jednakim tempom i zbog toga dolazi do odljeva talentiranih mladih ljudi koji odlaze drugamo u EU. Nadam se samo da će Hrvatska trošiti više, možda od prihoda od turizma, na druge sektore, na to da privuče više stranih ulaganja, više privatnih ulaganja i da im osigura potporu. Čini mi se da i dalje imate više državnih tvornica i industrijskih djelatnosti od drugih zemalja u Europskoj uniji. Dakle, situacija se svakako može poboljšati, zaključio je Montgomery.
