Zaljubljenost u pogrešnog muškarca i danas je ozbiljna stvar, ali je jednu mladu Francuskinju doslovno stajala njezine mladosti.
Pošto je njena majka bila udovica, očekivala je da će se njena ćerka udati u bogatu porodicu i omogućiti im da nastave život na visokoj nozi. Međutim, muškarac kog je djevojka izabrala, nije odgovarao visokim očekivanjima njene majke.
Priča o djevojci iz Francuske, koju je majka 25 godina držala na tavanu i ostavila je da trune jer joj se nije svidio njen dečko, jedan je od najbizarnijih slučajeva u ljudskoj istoriji.
Blanš Mone umrla bi u maloj sobi bez prozora, što je i bio plan njene majke, da policija nije dobila anonimnu dojavu, nažalost tek nakon 25 godina..
Ovaj slučaj izaziva jezu iako je od njega prošlo skoro 150 godina. Sve se dogodilo u gradu Poatje, u francuskom departmanu Vijena.
Blanš je imala 25 godina kada je 1876. godine upoznala muškarca za kog je željela da se uda, ali on nije odgovarao visokim očekivanjima njene majke, madam Luiz Mone.
Bila je poznata po fizičkoj ljepoti i privlačila je brojne prosce. Dolazila je iz konzervativne, buržujske porodice, koja je bila dobro poznata i poštovana.
Kako je njena majka bila udovica, očekivala je da će se njena ćerka udati u bogatu porodicu i tako osigura život na visokoj nozi, na koji su navikli.
Međutim, stariji muškarac i pogotovo onaj koji je bio švorc, nije bio dio plana njene majke.
Nakon što je Blanš rekla majci da se neće udati ni za jednog muškarca kog je njena majka izabrala i da će uvijek birati ljubav umjesto novca, jednostavno je isparila.
Madam Mone i njen sin Marsel zaključali su Blanš u sobu na tavanu, zapečatili su prozore i νezaΙi je za krevet. Niko od njenih prijatelja nije znao gde je, a stariji advokat, za kog je željela da se uda, iznenada je preminuo 1885.
Majka i brata pretvarali su se da je Blanš preminula i čak su je oplakali u javnosti, nakon čega su nastavili sa svojim životima kao da ona nikada nije postojala.
Međutim, ona je i dalje bila živa, zaključana na tavanu, ostavljena da trune.
Bila je primοrana da vrši nuždu tamo gdje je spavala, hranjena je samo ostacima koje su joj bacali na njen krevet i potpuno je ignorisana.
Cijelo je vrijeme provodila u mraku, bez sunčeve svjetlosti, ostavljena pacovima i insektima, a Blanš je u takvim uslovima i sama počela da gubi razum i izgubila mogućnost da priča.
Kancelarija glavnog tužioca u Parizu je 23. maja 1901. godine primila misteriozno pismo.
U njemu su obaviješteni o “ženi koja je zaključana u kući madam Mone, napola izgladnjela i koja živi u trulom leglu poslednjih 25 godina – jednom riječju, u sopstvenoj prljavštini”.
Policija je bila sumnjičava – Moneovi su bili uvažena, aristokratska porodica, ali je ipak otišla da provjeri o čemu se radi. Primijetili su zatvorena vrata, a čim su ih otvorili imali su šta i vidjeti.
Blanš je u takvim uslovima provela 25 godina, a pronađena je kada je imala 50 godina. Imala je jedva 25 kilograma.
“Odmah po ulasku u sobu otvorili smo prozor, i to uz velike poteškoće jer je tamne zavjese prekrivao debeli sloj prašine. Sa prvim zracima svjetlosti koji su se probili, vidjeli smo tijelo koje leži na krevetu, pokriveno prljavim ćebetom. Radilo se o gospođici Blanš Monije. Ležala je na madracu od trule slame. Oko nje bile su gomile trulog mesa, povrća, ribe i hljeba. Našli smo i nešto školjki, ali i buba koje su milele po njoj. Vazduh je u sobi bio nepodnošljiv, te nismo mogli da ostanemo kako bismo odmah izvršili uviđaj” – stoji u zapisu.
Njena majka, gospođa Monije (75) sjedila je potpuno spokojno u dnevnoj sobi
Iako je Blanš u narednim godinama uspjela da nabaci nekoliko kilograma, nikada nije uspjela da se psihički oporavi.
Preminula je 1913. godine u psihijatrijskoj bolnici. Njena majka je preminula u zatvoru 15 dana nakon hapšenja, a njen brat, advokat, uložio je žalbu na kaznu zatνοra u trajanju od 15 mjeseci i iskoristio rupu u zakonu da i to izbjegne.
Ni danas se ne zna ko je poslao anonimno pismo detektivima.
Video:
Izvor: Telegraf
