0
0
Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov upozorio je da “hrvatski jezik u Srbiji” ne postoji. Kaže i da je to “vrh ledenoga brijega društvenoga konteksta koji uvelike opterećuje položaj Hrvata u Srbiji”. No to je samo najnoviji slučaj njihovih odnosa prema Hrvatskoj te Hrvatima koji žive u Srbiji. Kada govorimo o odnosima, valjalo bi podsjetiti i na uvođenje tzv. bunjevačkog jezika.
Vodstvo hrvatske manjine u Srbiji dugo upozorava da pojedina državna tijela potiču umjetnu podjelu bunjevačkih Hrvata na Bunjevce i Hrvate, proglašavajući bunjevačku ikavicu jezikom Bunjevaca ne-Hrvata. S druge strane, Nikola Kajkić, nezavisni županijski vijećnik, prije nekoliko dana prozvao je HDZ i njihove koalicijske partnere zbog davanja suglasnosti da se u nekim osnovnim školama (OŠ Bobota, Borovo, Negoslavci, Markušica te Bršadin) pritoritetno uči na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.
Nino Raspudić za početak je za Direktno komentirao izjavu Žigmanova o nijekanju hrvatskog jezika u Srbiji. Kaže da vjeruje onome što Žigmanov govori pa podsjeća na “igre oko Hrvata i Bunjevaca – gdje se nastoji, ionako smanjeni korups, još dodatno razdijeliti”.
Na pitanje što u Srbiji misle time postići, naš sugovornik odgovara: “Mislim da time žele reducirati hrvatsku prisutnost u Srbiji na minimum, politički je obesnažiti”.
Smatra da bi vladajuće u Hrvatskoj trebalo pitati zašto nema politike reciprociteta. “Ne sumnjam da bi ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman htio pomoći Hrvatima u Srbiji, Hrvatima u BiH i ostalim zemljama, ali samo do one granice gdje oni neće ugroziti svoje karijerice gledano iz perspektive Bruxellesa ili Berina. Isto kao i premijer Andrej Plenković, ali do teme mjere gdje će mu Bruxelles ili Berlin dati neku packicu, onda stajemo – neće dalje”, objašnjava nam zastupnik Mosta.
Tu općenito, dodaje, vidi problem mlakosti hrvatske vanjske politike.
Zašto sada ne čujemo niti riječi od strane predsjednika SNV-a Milorada Pupovca, upitali smo potom Raspudića. “Po pitanju hrvatske manjine u Srbiji, on je tu dvostruko bio pozvan – prvo kao predstavnik manjine u Hrvatskoj iz perspektive nekakvog reciprociteta, a na drugoj razini kao vlast. On je dio vladajuće većine, a Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda i dužni su brinuti za Hrvate izvan Hrvatske. Međutim, to izostaje – kao što vidimo – iz prakse”, govori.
Govoreći o budućnosti Hrvata u Srbiji, rekao je: “Vidimo da se stalno smanjuje broj Hrvata. Dakle, ako vi – s jedne strane – stalno u spoju s Hrvat lupate nekim zločinom, Jasenovcem, a s druge strane vam je omogućeno da se izrazite kao ‘simpatični regionalni Bunjevac’ – ljudi koji su pod stalnim pritiskom, lakše se izraze pod Bunjevac. Konkretno sada o Vojvodini govorim. Sve to skupa vodi smanjenju Hrvata u Srbiji – što iseljavanjem, što asimilacijom”.
Hoće li u Srbiji morati promijeniti odnos prema Hrvatima ako krenu na put prema Europskoj uniji, odnosno hoće li ih EU prisiliti, pitali smo.
Raspudić odgovara: “Ne vidim da ih hoće prisiliti, već bi se radili na njih pritisci. Način na koji je Angela Merkel hvalila i podržavala Aleksandra Vučića, ne vidim da tu postoji ikakav pritisak iz EU da se to promijeni”.
Zaključno, Raspudić kaže da je “EU vrlo često bila cinična i pragmatična u politikama proširivanja. “Nisu svi morali zadovoljavati iste uvjete pa ne treba to očekivati ni ubuduće”, zaključio je Nino Raspudić, saborski zastupnik Mosta, u razgovoru za portal Direktno.
Objava RASPUDIĆ o sprskom negiranju postojanja hrvatskog jezika: “EU neće raditi pritisak na Srbiju, jer je cinična” pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
