SESTRA MILJANE KULIĆ NA MATURI! ČEKAJTE DA VIDITE HALJINU: Marija objavila sliku, SVE OČI UPRTE U NJU, ZAVRŠILA SREDNJU SA PROSJEKOM 5.0

Info

Majka popularne rijaliti učesnice Miljane Kulić, Marija Kulić, koja je isto bivša učesnica rijalitija “Zadruga” oduševila je mnoge svojom poslednjom objavom na popularnoj društvenoj mreži.

Naime, nakon niza ružnih vijesti od Miljaninog šišanja u rijalitiju, preko bolesti i operacije, došlo je vrijeme za lijepe vijesti i slavlje.

Marija se pohvalila uspjehom mlađe kćerke Ane koja je maturirala i to sa prosjekom 5,0.

– Moja lijepa, pametna, poslušna, završila srednju školu sa prosjekom 5,0, tri maturska položena peticama, vozački ispit, oborila 3 državna rekorda u Power liftingu, spremna za studije u Americi. Puno sreće i uspjeha u daljem životu! – napisala je ponosna Marija ispod objave.

(srbijadanas)

BONUS

Roditelji su Martina svake godine tokom ljetnjeg raspusta odvodili kod bake i sljedećeg dana se vozom vraćali kući.

Jednog dana dječak kaže roditeljima: ”Sad sam već dosta veliki, šta kažete da ove godine idem sam kod bake?

“Nakon kraće diskusije, roditelji su se složili. Stajali su na peronu, mahali i davali mu posljednje savjete, a Martin je mislio: ”Znam, rekli ste mi to sto puta …! ”

Pred sam polazak otac ga je zagrlio i šapnuo mu: ”Sine moj, ako se iznenada osjećaš loše ili uplašeno, ovo je za tebe! ” i stavio mu nešto u džep.

Prvi put u životu je dječak sjedio sam u vozu, bez roditelja … Posmatrao je kroz prozor pejzaž, nepoznate ljude koji su se gurali, pravili buku, dolazili i izlazili iz kupea, konduktera koji ga pitao da li je sam … Čak mu se činilo da ga jedan čovjek tužno gleda …

Tako se dječak osjećao sve više i više nelagodno …

Čak je počeo da se plaši. Pognuo je glavu, stisnuo se u ćošak sedišta, suze su mu potekle na oči. U tom trenutku se sjetio da mu je otac nešto stavio u džep.

Drhtavom rukom potražio je ceduljicu i otvorio je: ′ Sine moj, ja sam tu, u posljednjem vagonu … ” Tako je i u životu … Moramo pustiti svoju djecu da odu i vjerujemo im … Ali uvijek treba da budemo tu negdje, u posljednjem vagonu, da znaju to i da se ne plaše …

(Autor nepoznat)