0
0
Dragi naši ponovo imamo jedan duhoviti vic za vas. Nadamo se da će vam se svidjeti. Nastavite nas pratiti a mi ćemo vas obradovati sa dosta smiješnog sadržaja. Do tada, želimo vam dosta smijeha i veselja u životu. Vic slijedi u nastavku ispod.
U jednom malom selu, na rubu guste šume, stajao je stari hrast. Bio je to veličanstven drvo s gustim, zelenim krošnjama koje su pravile hlad čak i tokom najvrelijih ljetnih dana. Svi u selu su poštovali stari hrast, smatrajući ga simbolom mudrosti i snage. Mnogi su dolazili da se odmore pod njegovim granama, a neki su čak dolazili tražiti savjet u tišini koja je vladala pod krošnjom.
Jednog dana, mladić iz sela, koji je bio poznat po svojoj nestrpljivosti i želji da sve brzo postigne, odluči otići do hrasta i zatražiti savjet. On je bio nezadovoljan svojim životom; želio je bogatstvo, uspjeh i priznanje, ali sve mu se činilo tako daleko i nedostižno.
Mladić je stigao do hrasta, sjeo ispod njegove ogromne krošnje i obratio se drvetu: “O, mudri hrastu, svi u selu govore o tvojoj velikoj mudrosti. Reci mi, kako mogu brzo steći bogatstvo i uspjeh? Kako da se oslobodim strpljenja i čekanja?”
Hrast, koji je kroz stoljeća čuo mnoge slične želje i molitve, odgovori blagim šumom svojih listova. “Mladiću,” započe hrast, “da bi postao velik, moraš naučiti strpljenje. Pogledaj mene. Prije mnogo, mnogo godina, bio sam samo malo seme, gotovo nevidljivo. No, nisam požurivao svoj rast. Svaka godina mi je donijela nešto novo – korenje koje je tražilo vodu, grane koje su se širile ka nebu, lišće koje je upijalo sunčevu svetlost. Sve što danas vidiš rezultat je mnogih godina strpljenja i truda.”
Mladić se namršti. “Ali ja nemam toliko vremena! Želim sve sada, odmah! Kako da budem bogat i uspješan bez čekanja?”
Stari hrast se lagano zatrese, a jedan list polako padne na mladićevo rame. “Upravo zbog toga što želiš sve odmah, nećeš uspjeti. Bogatstvo koje brzo dođe, brzo i ode. Uspjeh koji se postigne bez truda, nije pravi uspjeh. Da bi tvoji koraci bili čvrsti, moraš se učiti strpljenju. Moraš prihvatiti da svaka stvar ima svoje vrijeme i da će pravi uspjeh doći tek kada budeš spreman za njega.”
Mladić je još uvijek bio nestrpljiv. “Ali kako da budem strpljiv? Šta ako nikada ne uspijem?”
Hrast se opet lagano zatrese, a još jedan list padne na zemlju. “Mladiću, u životu nema garancija, ali postoje zakoni prirode koji ne varaju. Ako uložiš trud, budeš uporan i vjeruješ u proces, plodovi će doći. Možda ne odmah, možda ne onako kako si zamislio, ali će doći. Tvoje je da budeš dosledan i da učiš iz svakog koraka koji napraviš.”
Mladić se zamisli. Po prvi put, njegove misli su bile usmerene ka nečem dubljem. Shvatio je da je svijet mnogo više od trenutnih želja i potreba. Zahvalio je hrastu na savjetima i odlučio da se vrati u selo s novim pristupom životu.
Godine su prolazile, a mladić, koji je sada bio zreo čovjek, stekao je uspjeh, ali ne preko noći. Kroz rad, strpljenje i mudrost koju je naučio od starog hrasta, postao je poštovan i voljen u svom selu. I svaki put kad bi prolazio pored starog hrasta, sjetio bi se lekcije o strpljenju koja ga je oblikovala i usmjerila ka pravom putu.
Priča se prenosila generacijama, a stari hrast, iako možda više nije bio među živima, ostao je simbol mudrosti, strpljenja i trajnog uspjeha za sve koji su ga slušali.
