Viktor Urošević vjerojatno je posljednji Srbin u Afganistanu. I, kako kaže u razgovoru za B92.net, nema namjeru napustiti tu zemlju.
Prizori iz Kabula danima potresaju svijet i medijska izvešća puna su priča o (ne)uspješnim evakuacijama, što stranaca, što Afganistanaca, koji na sve načine pokušavaju napustitu tu nesretnu zemlju.
Još uvijek nije sigurno hoće li se američki vojnici i ostale snage međunarodne zajednice potpuno povući iz Afganistana 31. kolovoza, iako su talibani poslali upozorenje da će SAD zažaliti ako produže taj rok. Zbog toga sat ubrzano otkucava za sve koji žele otići iz Afganistana prije nego što vlast i kontrola u potpunosti prijeđu u ruke talibana.
Među njima je uz dosta muke i truda evakuirano troje građana Srbije. Međutim, kažu, u Afganistanu još uvijek ima Srba. Jedan sigurno. Viktor Urošević radi kao medicinski koordinator bolnice “Emergency NGO” za hitne slučajeve u gradu Laškar Gah, u samom “srcu” talibanske moći. I, kako kaže u ekskluzivnom intervjuu za B92.net, nema namjeru otići.
“Ne planiram evakuaciju i nisam kontaktirao nikoga u vezi evakuacije. Ostajem ovdje”, kaže on dodajući da bi, prema njegovim projekcijama, “trebalo biti vrlo mirno” u Laskah Gahu.
Urošević je u Afganistanu više od tri godine. O razlozima svog dolaska u tu zemlju, uništenu desetljećima ratova i nereda, kaže:
“Iskreno, došao sam ovdje isprobati misiju, mirovnu misiju, isprobati još jedno iskustvo. Na preporuku prijatelja, koji je također iz Srbije, sada sam ovdje. Prvo sam dvije godine bio u Kabulu, a onda su me imenovali za koordinatora u Helmandu, a ja sam ovdje godinu i par mjeseci. Sviđa mi se ovdje, našao sam se. ”
Neminovno se postavlja pitanje osjeća li se sigurno.
“Znate kako je, kad sam došao ovdje, rekli su mi ono što ću ja vama sad reći – ‘ako želiš biti siguran, nemoj doći u Afganistan’.
Ovdje nema jamstava. Tijekom svog boravka vidio sam mnogo civilnih žrtava, koje su kolateralna šteta u sukobima koji su se vodili. Pogotovo sada, u posljednje vrijeme, budući da je Helmad provincija u kojoj su se vodile najveće borbe”, kaže on. Tvrdi da bilo tako i za vrijeme boravka američkih i britanskih trupa te da je nakon njihovog povlačenja došlo do još većeg širenja nasilja.
Na pitanje kakva je sada situacija u Laškar Gahu, Urošević kaže: “Sasvim je mirno. Mogu reći – neprirodno mirno.”
Provincija Helmand, gdje se nalazi Lashkar Gah, inače je jedno od najvećih uporišta talibana i dio Afganistana iz kojeg dolazi većina njihovih vođa, kao i boraca.
Stoga ne čudi što je Urošević rekao da se, u odnosu na prethodno razdoblje, način života u Laškar Gahu nije bitno promijenio.
“Znate, ova provincija jedna je od najradikalnijih provincija u Afganistanu”, objašnjava on, dodajući da se to odnosi i na prava žena.
“Što se žena tiče, ovdje nije bilo velike europeizacije. One se nisu mogle vidjeti bez burke vani ni prije ovih događaja”, navodi on.
Unatoč tome, žensko je osoblje i prije radilo u bolnici, a na poslu su ostale i nakon promjene režima.
“Bilo nam je važno da našem ženskom osoblju nije zabranjen rad. I nije. To je korak naprijed. Škola još nije zabranjena, a obećali su da je neće dirati. Točnije, neće zabraniti djevojkama i ženama da se školuju, ali fakulteti tek trebaju početi raditi, pa tek treba vidjeti hoće li žene moći na njih”, kaže on.
Na pitanje je li se nakon najavljenog povlačenja trupa pod kontrolom središnje vlade u Kabulu očekivalo da će talibani krenuti u napad, odgovorio je ono što je svima bilo jasno.
“Apsolutno da! Naravno da je bilo očekivano, to je nešto što su najavili tijekom pregovora kada su tražili povlačenje”, siguran je Urošević i pojašnjava da su talibani započeli akcije 1. svibnja.
Navodi da se sve dogodilo u trenu i da je praktički cijeli Afganistan brzo osvojen, iako se nije očekivalo osvajanje velikih gradova, koje su talibani obećali da neće dirati.
“Lashkar Gah, gdje sam ja, prvi je veći grad koji je izravno napadnut. Talibani su ušli u grad u pet dana, unatoč tri prstena sigurnosti vladinih snaga. Brzo su pregazili sve”, rekao je, ističući da su talibani u pokrajini Helmand živjeli zajedno sa svima ostalima, pa je to jedan od čimbenika zašto se promjena dogodila tako brzo.
A kako sada izgleda život u Lashkar Gahu?
“Od početka ofenzive do 13. kolovoza grad je bio potpuno blokiran. Vodile su se žestoke borbe, ljudi su bježali iz grada. Bombardirali su avioni, također i helikopteri. Da, to je doista bila ratna zona”, rekao je. tada se grad potpuno otvorio i život se nastavio.
“Trgovine, tržnice, ceste su otvorene. Dakle, to je normalna situacija”, napominje Urošević.
Navodi da je nepoznat točan broj žrtava ovog sukoba.
“Nemamo točan broj, ali je zasigurno visok. Naša bolnica je jedini centar za traume u pokrajini. To znači da su svi ranjenici koji nisu podlegli ozljedama na licu mjesta morali doći k nama. Veliki broj njih je, nažalost, podlegao ozljedama jer ih nije bilo moguće prevesti u našu bolnicu “, zaključuje u razgovoru za B92.net Viktor Urošević, vjerojatno posljednji građanin Srbije u Afganistanu.
Objava POSLJEDNJI SRBIN MEĐU TALIBANIMA: “Ostajem ovdje, dobro mi je” pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
