Saga s prodajom dvije novogradnje iz stečajne mase Uljanika d.d. u četvrtom je nastavku konačno privedena kraju. Trgovački sud u Pazinu objavio je dosudu kojom su Uljanik Brodogradnja 1856 i 3. maj postali novi vlasnici dva nedovršena broda koji su svojom sudbinom, kao i činjenicom da ih osim domicilnih brodogradilišta nitko drugi nije želio kupiti čak ni za 1 kunu, postali živi spomenik propasti nekad moćne pulske brodograđevne kompanije, piše Glas Istre
Uglavnom, u četvrtom krugu elektronske dražbe koji je okončan koncem kolovoza, za obje novogradnje pristigla je po jedna važeća ponuda, tako da je nakon više mjeseci uzaludnog mrcvarenja i neuspješnog traganja za financijski potentnijim kupcima i ta priča, kad je stečajni postupak u pitanju, konačno stavljena “ad acta”.
Uljanik Brodogradnja 1856 kupila je za 1 kunu sad već čuvenog “stočara”, odnosno nekadašnju Uljanikovu novogradnju 526 čija gradnja je ugovorena sad već daleke 2015. godine s kuvajtskom kompanijom Livestock Transport & Trading. Rok izgradnje bio je 22 mjeseca, a više od pet godina kasnije ono što se na tom brodu uspjelo napraviti prije konačnog sloma brodogradilišta, nalazi se još uvijek zarobljeno na “otoku”. Novogradnja 526 je, podsjetimo, trebao postati najveći brod za prijevoz stoke na svijetu koji će moći ploviti brzinom od gotovo 20 čvorova, te budući “ploveći hotel za životinje” s čak 28 tisuća četvornih metara teretnog prostora. Kuvajtski naručitelji njime su namjeravali ploviti na ruti između Australije i Perzijskog zaljeva te prevoziti do 80 tisuća ovaca. Nakon stečaja Uljanika bili su među zadnjim brodovlasnicima koji su “iskočili” iz ugovora, a interes za ovaj brod ponovno su pokazali tijekom elektronske dražbe, no dogovoru o njegovom dovršetku i ponovnoj kupnji ispriječila se preniska cijena koju su, prema procjenama iz Pule, za dovršeni brod iz Kuvajta bili spremni platiti. Kako ni jedna ni druga strana nisu bile spremne na kompromis, tako se predsjednik uprave kuvajtske kompanije Osama Khalid Boudai na koncu povukao iz pregovora, dok su se u Uljanik Brodogradnji 1856 odlučili kupiti novogradnju, te uz pomoć države pokušati sami financirati dovršetak broda, a nakon toga za njega potražiti novog kupca.
– Problem u tom planu je, tvrdi pomorski konzultant Vlado Brničević koji je u pregovorima s Uljanikom bio ovlašteni zastupnik kuvajtske kompanije, što je jedini potencijalni kupac tog broda bila upravo Livestock Transport & Trading kompanija.
– Za brod takvih karakteristika i gabarita jednostavno na svijetu nema drugog kupca ni namjene, tvrdi on.
Po istom modelu u dovršetak gradnje 527, koju su kupili za 1 kunu na javnoj dražbi, krenut će u riječkom 3. maju, no čini se da su oni u startu u nešto povoljnijoj poziciji budući da se radi o samoiskrcavajućem brodu za prijevoz rasutog tereta konstruiranim za plovidbu Velikim jezerima u Sjevernoj Americi i za čiju je kupnju i dalje ozbiljno zainteresiran originalni naručitelj – kanadska tvrtka Algoma.
Prema svemu sudeći, raspletu se približava i bizarna situacija koja se dogodila u procesu prodaje imovine Uljanik Strojogradnje kad su kupci imovine ustanovili da na Arsenalu nedostaje 850 tona čeličnih limova. Prema podnesku stečajne upraviteljice Strojogradnje Ane Glavan Dukić Trgovačkom sudu, “sporni limovi” ipak nisu iščezli iz skladišta, već se točnom pokazala pretpostavka da se radilo o svojevrsnoj fiktivnoj imovini stečajne mase koja je nastala kao posljedica neusklađenog materijalnog knjigovodstva, odnosno raskoraka između upisanog i stvarnog stanja zaliha tog obrtnog kapitala. Bilo kako bilo ostaje činjenica da su tvrtke Trgometal iz Žminja i Plazma tehnika iz Galižane u “paketu” strojeva i opreme od Strojogradnje u stečaju formalno kupile i gotovo 978 tona čelika, a da su u skladištu zatekle tek 134 tone. Kako će ta razlika na koncu biti “poravnata” odluka je koju će morati donijeti Skupština vjerovnika.
Objava PRODANA POSLJEDNJA ULJANIKOVA NOVOGRADNJA. CIJENA? 1 kuna. pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
