Često mediji, naročito oni neskloni braniteljskoj populaciji, odnosno pravilnije rečeno hrvatskim ratnim veteranima, iste oslikavaju kao besposlene pijandure i besposličare. Ima tu ponekad i čiste zlobe i namjere, pa tako kod prosvjeda ispred Ministarstva obrane, inače pogrdno nazivanim „šatoraškim prosvjedom”, mainstream mediji u preko godinu dana trajanja prosvjeda nikad nisu spomenuli da je u i oko šatora bilo zabranjeno bilo kakvo alkoholno piće – kao i pristup alkoholiziranim osobama. Jedino što ste u šatoru mogli dobiti za piće su bili čaj, voda, i sokovi.
No kao i svaka predrasuda, i ova i te kako ima korijene u stvarnosti. I ne samo kod hrvatskih branitelja, nego i kod svih veterana u svijetu. Problem zloporabe supstanci je davno uočen kod razvojačenih ratnika, ali i u vojnoj službi općenito.
Što kažu istraživanja?
Kako neke druge države puno sustavnije prate što se s njihovim ratnicima događa nakon kraja rata, oslonimo se na njihova istraživanja. Recentna britanska i američka istraživanja potvrdila su da velik broj ratnih veterana ima problema ne samo s alkoholom i drugim supstancama, nego i s drugim problemima povezanim s mentalnim zdravljem koji im ozbiljno narušavaju kvalitetu života, pa neki završe i kao beskućnici.
Kao osnovni problem pojavljuje se ratno iskustvo i traume povezane s njim. Postoji jasna veza između PTSP-a „zarađenog” u ratu i zloupotrebe supstanci, naročito alkohola – pri čemu je alkoholizam uzrokovan PTSP-om, a ne obrnuto, kako se često tumači kod nedobronamjernih ljudi. Iako alkohol definitivno pogoršava simptome, on nije uzrok PTSP-a i depresije kod veterana, već oni leže iza razvoja alkoholizma. To je poznato već dugo vremena: Oko 8 od 10 vijetnamskih veterana koji su tražili tretman zbog PTSP-a je imalo manjih ili većih problema s alkoholom.
Jedna američka studija objavljena u the Journal of the American Medical Association proučavala je probleme s alkoholom (npr. zanemarivanje obaveza ili vožnju u pijanom stanju) kod čak 48.481 aktivnih pripadnika američke vojske, a velik broj njih je bio u Afganistanu i Iraku. Studija je pronašla da su oni koji su bili izloženi borbenim djelovanjima bili pod većim rizikom od pijenja velikih količina alkohola odjednom, nego oni koji takvim djelovanjima nisu bili izloženi.
Primijećeno je da je s većim raspoređivanjem u Afganistanu i Iraku došlo i do povećanja konzumacije alkohola, što je rezultiralo zdravstvenim problemima povezanim s alkoholom među pripadnicima službi. U studiji iz 2010., skupina od 6.527 američkih vojnika prošla je alkotestiranje 3-4 mjeseca nakon što su se vratili sa zadatka u Iraku. Pregledom je utvrđeno da je čak 27% vojnika nedavno zloupotrijebilo alkohol. Druga studija je u skupini od 1.100 vojnika koji su bili dio pješačkog tima koji se vraćao s rasporeda također otkrila korelaciju između borbenog djelovanja i zlouporabe alkohola. Ona je također pokazala da je 25% ispitanika zloupotrebljavalo alkohol 3-4 mjeseci nakon raspoređivanja. Od toga, čak 12% je imalo problema u ponašanju povezanih s upotrebom alkohola. Sve te brojke su osjetno veće nego kod civilne populacije.
Nadalje, dvije trećine veterana koji su ušli u program liječenja od ovisnosti prijavilo je alkohol kao supstancu o kojoj su primarno ovisni. Odjel za pitanja veterana (VA) potvrdio je da je kod jednog od svakih 10 veterana koji su bili raspoređeni u Irak ili Afganistan dijagnosticirana zlouporaba alkohola ili droga.
Također, povezano s tim i nimalo iznenađujuće, veterani s PTSP-om ili oboljeli od depresije su puno češće od onih drugih imali probleme povezane s alkoholom. U stvari, brojne druge studije su pronašle povezanost PTSP-a i problema s alkoholom. Smatra se da je kod onih koji su prošli kroz izrazito stresna iskustva, poput ratnih djelovanja, uzimanje alkohola ili droga motivirano željom za bijegom od neugodnih sjećanja i osjećaja.
Alkohol i droge se često koriste kao „samopomoć”, kao sredstvo koje pomaže veteranima pobjeći od uznemirujućih misli ili depresije. Na primjer, glede veze PTSP-a i alkohola, izraženost simptoma hiper razdražljivosti je dokazano snažno povezana s upotrebom supstanci koje djeluju kao depresivi živčanog sustava ili antianksiotici, poput alkohola.
Pijenje u početku može rezultirati smanjenjem stresa i simptoma depresije; međutim, dugoročno gledano, jasno je da on samo uzrokuje brojne dodatne ozbiljne probleme. To je samo kratkoročno rješenje i neugodni osjećaji i sjećanja od kojih ratni veterani pokušavaju pobjeći mogu se vratiti još jači. Osim toga, pretjerana konzumacija alkohola može uzrokovati brojne probleme u mnogim područjima života, poput negativnog utjecaja na odnos s obitelji i prijateljima, problema u profesionalnom životu, financijskih problema i, naravno – zdravstvenih.
Alkoholna kultura u vojski
No problem nije vezan isključivo uz ratna djelovanja. Jedan od razloga zbog kojeg brojni veterani imaju problem s alkoholom i zloporabom supstanci je svakako i kultura pijenja i „mačizma” koja postoji u svakoj vojsci svijeta, po prirodi stvari. Mnogi pripadnici službi piće smatraju dijelom svoje kulture, a pripadnici vojske češće zloupotrebljavaju alkohol nego civili. Iako vojske u pravilu oštro reagiraju na pijanstvo u službi, alkohol je oduvijek njen nerazdvojan dio. Usamljenost i dosada koje često prate vojnu službu mogu i te kako pridonijeti ekscesivnom pijenju alkohola, što može dovesti do ovisnosti, a ona se nastavlja i po prestanku aktivne vojne službe.
Usto, pijenje alkohola može poslužiti kao sredstvo za povezivanje s kolegama iz vojske. Druženje „uz čašicu” je vid socijalizacije, i ne samo u vojskama, ali naročito u njima. Mnogi restorani i barovi nude snižene cijene za pripadnike vojnih službi. Ne čudi što su poremećaji korištenja alkohola najčešći oblik zlouporabe opojnih sredstava među aktivnim pripadnicima vojske.
Više od 5% vojnog osoblja u svim granama američke vojske su „teški cugeri” – oni konzumiraju 5 ili više pića odjednom, 5 ili više dana u mjesecu. Teško opijanje je ozbiljan problem, 1 od 3 pripadnika aktivne službe u SAD se povremeno teško opija, prema istraživanju iz 2018. (Health Related Behaviors Survey: Substance Use Among U.S. Active-Duty Service Members.), a to je čak i češće među vojnim osobljem s visokom borbenom izloženošću.
Gdje je Hrvatska?
Na žalost, iako su svi problemi koje imaju veterani u svijetu i te kako primjetni i kod braniteljske populacije u Hrvatskoj, i znanost i vlasti taj problem sustavno ignoriraju. Iako je problem priznat, i javan, kod nas nema nekih sustavnih istraživanja alkoholizma kod branitelja, a izostaju i programi pomoći osim onih općenitih psihološke pomoći, odnosno programi liječenja alkoholizma koji nisu specifično prilagođeni braniteljima s ratnim traumama, jer su kod njih i uzroci alkoholizma ponešto drukčiji nego kod opće populacije. Hrvatsko psihološko društvo je tek izdalo „Odnos između PTSP-a i alkoholizma kod hrvatskih branitelja”, davne 2003., gdje se navodi kako je na skupini razvojačenih branitelja te branitelja koji su i tada, nakon rata, bili pripadnici djelatnog sastava HV-a, a kojima je postavljena dijagnoza PTSP-a, primijenjen upitnik MMPI-2, kao i niz ljestvica koje mjere ovisnost o alkoholu.
Cilj istraživanja bio je utvrditi u kojem omjeru su povezane dvije dijagnoze i to PTSP i alkoholizam. Ovim istraživanjem je utvrđeno da je kod najvećeg broja ispitanika povećana potrošnja alkoholnih pića te razvoj ovisnosti nastao za vrijeme rata, odnosno paralelno s PTSP-em, kao i nakon rata, a kao oblik samoliječenja. Kod statistički značajno manjeg broja ispitanika se alkoholna ovisnost bilježi prije rata. Dakle, i tu je potvrđeno ono o čemu govore strana istraživanja – PTSP je uzrok, ne posljedica alkoholizma, iako je poznato da alkohol svakako pogoršava simptome PTSP-a.
Udruge branitelja su također na svoj način ponekad pokušavale artikulirati problem pa je tako pred dvije godine, u prosincu 2019., udruga „Crne Mambe” u sklopu projekta „Zajedno u bolje sutra” organizirala okrugli stol na temu „Branitelji i alkoholizam”. Neki su najavu teme nevoljko prihvatili jer se često branitelje osuđuje zbog pijenja.
Branitelji, naime, smatraju da mediji često utječu na stav javnosti prema hrvatskim braniteljima prikazujući ih kao alkoholičare. Tu su brojne nesreće koje počine „pijani branitelji“ dok za ostatak zajednice uglavnom okrivljenog imenuje inicijalima, bez navođenja nacionalnosti, kamoli pripadnosti nekoj drugoj zajednici. Branitelji smatraju da su već u startu osuđivani ne kao pojedinci, već zbog same činjenice da su pripadnici braniteljske populacije, kao pijanci koji žive na državnim jaslama. Oni su jednoglasni oko toga da, pojave li se negdje u majici s obilježjima neke braniteljske udruge, osjećaju kako ih se gleda i često osuđuje te kako se ljudi prema njima odmah ponašaju drugačije.
Brojni od njih smatraju da se braniteljska populacija okreće alkoholu zbog nedostatka samopouzdanja. Društvo, također, smatraju utjecajnim čimbenikom alkoholizma u toj populaciji jer je to najjednostavniji način kako se međusobno družiti, što je opet u skladu sa zapadnim saznanjima i studijama o „kulturi pijenja” u vojnim krugovima, i naročito veteranskim. PTSP ih često dolazi u sukob sa zajednicom i obitelji, pa bježe u kafić kako bi se izolirali, što dovodi do alkoholizma.
Svi se slažu – svatko mora donijeti odluku za sebe, svatko mora sam odlučiti reći „dosta”. No malo tko može uspjeti ako se osjeća samim i napuštenim od svih, pa su tako obitelj, prijatelji, braniteljske udruge, ali i država ključni za uspjeh liječenja alkoholizma kod veterana. Bitno je veterane koji su razvili alkoholizam ne osuditi i okrenuti im leđa već, imaju li želju izaći iz toga, pružiti im nadu i ponuditi pomoć, pokazati da netko vjeruje da vrijede i da mogu izabrati bolji životni put.
Autor: Mario Macan
Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.
Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.
Objava VETERANI I ALKOHOL: Veza stvorena u ratnom paklu pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
