0
0
Pjevačica Vesna Zmijanac koja je vladala estradom još u vrijeme stare Jugoslavije otkrila je da je najveći honorar zaradila 1990. na nastupu u Sofiji, pa se zbog toga uvijek rado vraća u bugarsku prijestolnicu.
Za novac koji je tada uzela mogla je da kupi tri zgrade u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu!
Vesna kaže da se u Sofiji uvijek osjeća kao kod kuće, a na ulici je prepoznaju na svakom koraku, pa rado zastane da se fotografiše sa prolaznicima jer svakog voli da ispoštuje.
Vesna se poslije velikog spektakla 1990. u Sofiju često vraćala, a veliki koncert održala je i 2016. pred bugarskom publikom.
– Uvijek se radujem kad treba da pjevam u Sofiji ili bilo gdje u Bugarskoj jer se tamo osjećam kao da sam kod kuće. Nema razlike kad šetam, prilaze ljudi da se slikaju, isto kao i ovdje, i tamo uvijek rado odem. U najljepšem sjećanju mi je ostao koncert koji sam održala 1990, zbog toga što je atmosfera, sama po sebi, bila prelijepa, ” prisjeća se.
“Ne volim da pričam o novcu, rijetko govorim na tu temu, ali sam zaradila brdo para tada. Kad bih vam približila otprilike da vidite koliki je to novac bio, uporediću s tim da sam mogla po povratku da kupim tri zgrade u Knez Mihailovoj ulici i da ne trepnem. Toliko sam dobro prošla tada.”
“Mnogo sam na početku karijere pjevala tužne pjesme, a tek kasnije one lijepe i vedrije. Tako to ide, ali sam s publikom uvijek bila iskrena i to je važno – kaže Vesna.
Kaže i da se ni danas ne miri sa činjenicom da je Šaban Šaulić, njen prijatelji i kolega, preminuo, pa se rado prisjeća trenutaka koje su proveli zajedno.
– Šabana sam poznavala od svoje 16. godine. Prvi moji koraci na estradi, stihovi… Strpljenje kada mi je pokazivao kako se pjeva, nikada neću da zaboravim. Nije mu bilo teško ni 50 puta da mi pokazuje! Znao je da ja imam kapaciteta, a znala sam desetak pjesama kada me je on poveo sa sobom da mu budem gost. Znao je da kaže da imam njegovu emociju, ma govorio je sve za moje dobro. Zato ne mogu da shvatim da ga više nema. Mnogo mi je značio – priča pjevačica za Republiku.rs.
