U Zagrebu je danas preminuo Robert Torre. Bilo mu je pedeset i šest godina. Torre je imao posebno mjesto u hrvatskoj psihijatriji. Do struke mu je, makar se mnogi neće složiti, bilo stalo, zapravo stalo mu je bilo do ljudi i njihova zdravlja. Svestran, duhovit, primarijus u kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice, puno je radio s pacijentima i puno o mentalnom zdravlju i pisao i govorio u javnosti. Ta ga je javnost dobro poznavala kao vrlo iskusna liječnika koji se bavio liječenjem ovisnosti.
O ovisnostima, različitima, napisao je i više knjiga. Pisao je o alkhoholizmu, igrama na sreću, ovisnostima o lijekovima. Posljednja je bila “Ludilo uzvraća udarac”, ovog proljeća.
Dr. Torre bio je u svibnju gost Večernji Podcasta. Tom prilikom govorio je o psihičkom stanju Hrvata nakon pandemije i niza potresa, hoće li biti povratka na staro, koliko stanje u državi utječe na našu sreću i još o nizu tema koje danas tište ljude.
Psihijatar, književnik i kolumnist, Robert Torre gotovo trideset godina je radio u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu kao specijalist psihijatrije sa subspecijalizacijom iz alkoholizma i drugih ovisnosti. Poseban je ugled stekao svojim radom s ovisnicima u terapijskim zajednicama koje je s kolegama i suradnicima, kao i s bivšim ovisnicima, otvarao po cijeloj Hrvatskoj.
Objavljivanje knjige Prava istina o psihijatriji uznemirilo je struku diljem Hrvatske.
“Knjiga izlaže tezu da je povijest psihijatrije zapravo povijest njezinih lutanja, zabluda i stranputica. Da se ona i dalje ne uspijeva definirati ni u svojim temeljnim pojmovima, i da je aktualno razdoblje čiji kraj najavljujem također jedna od potrošenih stranputica. Doduše, aktualno razdoblje vladavine biokliničkog modela nije najgore, ali ni najbolje u dosadašnjoj povijesti psihijatrije. A kad se kritičkim čekićem počne udarati u zdanje struke mnogo toga ispadne proizvoljno, neutemeljeno, nepotrebno represivno, a štošta doslovce i štetno po oporavak osoba sa psihičkim poremećajima. Naravno da takvi stavovi već gotovo desetljeće kolaju u stručnim krugovima zapadnih zemalja, ali domaću struku su oni razbucali iz dogmatskog drijemeža.
Moje istupe domaća struka doživjela je kao opasne po psihijatre i psihijatriju, ali i po osobe koje nam se obraćaju za pomoć. Sigurno da je platforma kritičke psihijatrije opasna po psihijatre koji su se premetnuli u psihofarmakologe, i da je opasna po psihijatriju koja je potpala pod redukcionizam biologijske psihijatrije. No ja osobno platformu kritičke psihijatrije doživljavam kao emancipatorski horizont nade, jedino kapacitiran da struku izvede sa stranputice na kojoj se kreće već gotovo trideset godina. Što se tiče osoba koje nam se obraćaju za pomoć, moram napomenuti da mi nismo njihovi vlasnici,oni nisu puki objekti našeg postupanja već partneri u zajedničkom kreiranju politike mentalnog zdravlja. U tom smislu oni moraju biti upoznati sa svim karakteristikama proizvoda koji im nudimo”, rekao je Torre u Novom listu 2015. godine.
U razgovoru za Globus 2014. godine rekao je da je postao zviždač te da nije više htio biti agent farmaceutske industrije.
“Uvjerili su nas da su psihički poremećaji bolesti mozga pa su se tako psihijatri manje počeli baviti terapijama a više propisivanjem lijekova. No sada se psihofarmatika pokazala prenapuhanom”, ustvrdio je tada.
Torre dobio je 2014. godine priznanje “Hipokrat”, koje se dodjeljuje liječnicima čije “znanje i moralni obzori streme ka duhovnim razinama visoko iznad vremena”. Torre je dobio priznanje jer je pružio “najobuhvatniju i najjasniju sliku” za razumijevanja psihijatrije i psihičkog poremećaja. “Tvrdo i bez uljepšavanja razotkriva nam trenutno vladajuće polazište biokliničke psihijatrije kao potrošenu stranputicu, a trenutno stanje u psihijatriji kao krizno”, navodi se u obrazloženju.
Godine 2015. Torre je u intervjuu za Novi list kazao kako je sve manje onih ljudi koji su normalni.
“Jedna od mana naše struke je da smo ipak mi doveli do fenomena hiperdijagnosticiranja. Unazad zadnjih pedesetak godina mi smo izmislili nove bolesti, da postoji petstotinjak novih poremećaja.
Tako da smo u opseg psihičkih poremećaja uveli jedan velik broj pučanstva. Tako da je onih koji su normalni sve manje i manje, odnosno čovjek gubi pravo na svoju osobnost, na način na koji on to hoće. I da ga nitko na osnovu toga ne može sankcionirati, kažnjavati, kategorizirati.
To je novi fenomen, to dojučerašnja psihijatrija nije radila, ona se je bavila jednim malim brojem ozbiljno poremećenih osoba.
Danas se psihijatrija bavi velikim brojem blaže poremećenih osoba, pa se resursi raspoređuju i na one koji trebaju i na one koji ne trebaju pomoć. Zbog toga se događa da oni koji uistinu trebaju pomoć, oni je ne dobivaju, a oni koji je ne trebaju, dobivaju je.
Psihijatrija je loš okvir za rješavanje privatnih problema ljudi, ona u sebi ima medikalizacije, toksična je, i ljudi svoje životne, egzistencijalne tegobe pretvaraju u medicinske probleme. Ljudi se ne bore sa svojom nesrećom, već se prepuštaju farmakoterapiji”, rekao je Torre.
Mi ne možemo reći da je u okviru društvenih kriterija Isus bio mentalno zdrava osoba. On je bio mentalno zdrav, ali ne bi to bio u smislu kriterija društva, preuski su kriteriji. On se ponašao vrlo društveno asimetrično, vrlo rizično i dao se bičevati do smrti. Teško da bi mi htjeli da naša djeca žive život poput našeg Stvoritelja. To dovodi u pitanje i to u kojem smislu mi vjerujemo kada Isusa vidimo kao prispodobu, a ne kao egzistenciju, čovjeka.
Ne možemo promatrati Isusa bez slabosti, samoće, patnje i – ismijavanja.
Ne želimo pratiti mistiku križa odnosno duboku istinu života koja je daleko od pojma mentalnog zdravlja. Smisao se ne objavljuje bez iskustva samoće i patnje. Naš Bog je jako slab Bog, njega su ondašnje vlasti ismijavale, kakav je to Bog koji je umro u ranama i dao se bičevati. To je jedan život koji baš nije bio dostojanstven. Autentična egzistencija i autentična vjera je radikalna životna avantura koja ide puno dublje od pojmova mentalnog zdravlja i psihološke normalnosti.
Isus danas ne bi ispunio kriterij uspješnosti?
Ni po čemu, odmah bi pao. Bio bi liječen, ne samo psihoterapijom nego i farmakološkim zahvatima.
Objava “ISUS MU JE BIO PUTOKAZ”: Umro je slavni zagrebački psihijatar, uvijek je pomagao marginalcima pojavila se prvi puta na Portal Priznajem.
