“O obaveznom cijepljenju ne može odlučiti stožer”: Evo što kaže profesor prava

“Imamo ustavne odredbe koje nisu do kraja dorečene, koje mogu izazvati određene probleme u odnosima predsjednika Vlade i predsjednika Republike. Imamo zakonski okvir koji nije dobar, Ivo Josipović jednom je napisao da imamo zakonske odredbe sumnjive ustavnosti. Naročito kada je govorio Zakonu o obrani. Naravno, verbalna komunikacija izmđu predsjednika i ministra obrane je izrazito problematična, a ona dolazi, ne samo kao rezultat karakternih osobina naših političara i političke kulture, nego djelomično je i uzrok u odredbama i kako oni vide svoje ovlasti, djelomično Ustavne na kojima se temelji predsjednik republike, odnonosne zakonske na kojima se temelji ministar.

Nije to samo slučaj sad u ovoj epizodi, odnos predsjednika i Vlade, slično je bilo i kod izbora predsjednika Vrhovnog suda gdje se predsjednik pozivao na svoje izvorne ustavne ovlasti, a pritom nije uzeo u obzir Zakon o sudovima. Sada imamo sličnu situaciju da imamo zakonski okvir, koji na neki način ograničava ovlasti predsjednika koji se želi uvijek pozivati samo ustavne ovlasti, a pritom se ne želi pozivati na zakone.

Nažalost imamo zakone koji jesu formalno-pravno na snazi, koji jesu sumnjive sutavnosti, riječ je o zakonima iz 2013. godine, a paradoksalno je u ovoj priči da je za te zakone zaslužan sadašnji predsjednik republike koji ih je tada predlagao Saboru, za njegove vlade su ti zakoni donijeti uz snažno protivljenje Ive Josipovića, koji nije tražio ocjenu ustavnosti, a to je trebalo učiniti i sada bismo imali odgovor jesu li neke ovlasti predsjednika suviše ograničene ili sputane ili više ne postoje u Zakonu o obrani koji bitno ograničava ovlasti predsjednika”, rekao je.

Komentirao je i mjere koje donosi Nacionalni stožer:

“S obzirom na situaciju u kojoj jesmo i na ugrozu zdravlja velikog dijela populacije, činjenicu da još uvijek nismo uveli obavezno cijepjenje, da cijepljenje uopće nije uvjet rada u javnim službama, kako je to u mngoim drugim zemljama, mi još uvijek imamo dosta blaže mjere nego u nekim drugim državama, vjerujem da bi to, ako se dobro obrazložli razmjernost tih mjera i potreba radi zaštite javnog zdravlja i imajući u vidu dosadašnje odluke Ustavnog suda, da bi te mjere prošle test ustavnosti”, kaže.

Govorio je i o ljudima koji ne odbijaju samo cijepljenje nego i testiranje:

“I sada imate situaciju da se pojedini zaposlenici u nekim javnim službama ne žele niti testirati, a ne samo cijepiti i smatraju da je njihovo osobno pravo da se ne moraju čak niti testirati i da ih zapravo odluke Stožera ne obvezuju i da je njihovo osobno pravo hoće li se testirati svakih nekoliko dana, a onda s druge strane je to dovelo i do otkaza i ako je to najstroža mjera koja se mogla donijeti, ja se slažem da je možda trebalo razmisliti o određenim blažim mjerama, poput privremene suspenzije. Osobe koje odbijaju čak i testiranje polaze od toga da je to njihovo osobno pravo koje se ne može ograničiti nalozima Stožera da je obavezno testiranje za rad u nekoj javnoj službi. Mi još uvijek nemamo obavezno cijepljenje, koje bi bilo najsnažnija mjera za koju smatram da se ne bi moglo donijeti odlukom Stožera, nego isključivo propisati zakonom-

Svi mi imamo određene slobode i prava, ali moramo gledati da ih imaju i drugi i ako je konačni cilj da se svakom ponaosob zaštiti zdravlje, onda je to onaj element koji nama omogućava da zakonom ograničavamo nečiju slobodu jer time želimo zaštiti zdravlje drugih osoba. Mi ne živimo izolirano, živimo i radimo s drugim osoboma. Nalazim sasvim opravdanim da se osobama koje se nisu cijepile ni preboljele covid da se propiše onaj minimum da se testiraju da smanje rizik od obolijevanja drugih osoba”, zaključuje.